Tablet računar za pesnika iz školske klupe

Dečak Stefan Imre učenik je sedmog razreda Osnovne škole "Zaga Malivuk" u Krnjači i od svojih vršnjaka se razlikuje po tome što piše pesme i priče za koje osvaja nagrade na mnogim literarnim konkursima. Ali i po tome što doskora nije imao člansku kartu biblioteke iako mnogo voli da čita, ali ni računar jer njegova samohrana majka Žaklina nije mogla to da mu priušti.

Predsednik opštine Palilula Aleksandar Jovičić kad je čuo od saradnika za Stefana koji postiže uspehe uprkos oskudici i bori se za svoje pesme i priče, odlučio je da mu pokloni tablet računar.

"Nije to nešto što treba da predstavljamo kao veliko delo, poput nekog kompjutera. Mislim da je pažnja ono što ne košta ništa, to imate u sebi da nekom poklonite ili nemate. Ja mislim, da pre svega, treba da pokažemo empatiju prema onima koji trenutno možda nisu u najboljim mogućim okolnostima i uslovima života. Da im pomognemo da to prebrode i da počnu da prave neke svoje stvari u životu. Što se tiče Stefana ja ga razumem i podržavam. Uvek me pogodi kad vidim da mladi ljudi, uprkos nemaštini, pokušavaju da daju doprinos društvu. Mislim da samo mukotrpan rad, teški uslovi, neizvesnost koja je svakodnevna pravi od vas čoveka koji može da odgovori na sve stvari koje se postavljaju ispred njega.

Mi i pored skromnog budžeta koji opština ima i skromnih ingerencija ne možemo da činimo čuda u smislu da pravimo mostove, ali možemo da poklonimo pažnju onima koji nisu u najboljim finansijskim mogućnostima. Moramo da vodimo računa o onima koji ostaju iza nas i koji će sigurno biti bolji od nas", istakao je Jovičić.

"Članska karta biblioteke trebala mu je, pre svega, da bi mogao da se informiše o literarnim konkursima i šalje svoje pesme na takmičenja. Međutim, ja sam samohrana majka i nažalost nezaposlena, pa smo bili prinuđeni da se opštini Palilula obratimo za pomoć i zamolimo ih da Stefanu omoguće da ima pristup biblioteci. Sad je dobio i računar, presrećni smo, hvala predsedniku Jovičiću", kaže Žaklina Đorđević.

Već kao osmogodišnjak Stefan je napisao prvu pesmu "Pas nije igračka" inspirisan nesrećnim slučajem u kome je jednog psa u Krnjači pregazio automobil. Nekoliko dana kuče je boravilo kod njega u kući, posvećeno ga je pazio i hranio, vodio kod veterinara, ali desilo se ono čega se najviše pribojavao. Napisao je pesmu o tom tužnom događaju i osvojio dve nagrade.

Najnovija nagrada koju je mali pesnik osvojio je prvo mesto na literarnom konkursu "Beograd u zagrljaju reka", u organizaciji Prijatelja dece Palilule, kao i specijalnu nagradu od Prijatelja dece Beograda za pesnički izraz na temu "Stanujem tu, odmah ispod duge".

Dve diplome Stefan je dobio na Festivalu poezije beogradskih osnovnih škola "Mali pobednik", 2015. i 2016. godine.

Na IV međunarodnom festivalu poezije i kratke priče "Pavle Popović" u Novom Sadu pripala mu je prva nagradu za poeziju 2015. godine, dok je na petom festivalu "Vojislav Despotov" osvojio prvo mesto za kratku priču u kategoriji osnovaca.

Na prvom međunarodnom književnom konkursu "Pesmodari mira" u znak sećanja na rano preminulu šahistkinju Slađanu Jovanović, objavljene su Stefanove pesme "Bitke na šahovskom polju" i "Beli golubovi" u Zborniku književne manifestacije.

Učestvovao je još na mnogim konkursima i dobijao priznanja i diplome, kao što je priznanje Društva srpsko-ruskog jedinstva Titel na Festivalu lepe reči, za osvojeno prvo mesto, kao i pohvalu od humanitarne organizacije umetnika "Vilindar" iz Niša za učešće i izuzetan doprinos na prvom međunarodnom konkursu "Svetosavlje 2015".

Kako voli da piše, Stefan voli i da čita. Pored obavezne lektire voli da čita grčku mitologiju i to još od četvrtog razreda. Kaže da mu se najviše sviđaju priče o mitološkim bićima - pola čovek, pola životinja. Obožava da gleda filmove, najviše naučnu fantastiku, ali podjednako mu se sviđa i pozorište.

Kao i svi njegovi vršnjaci voli da igra fudbal i košarku. Ističe da će poeziju pisati uvek, ali njegov san je da postane veterinar, jer, kako kaže od rođenja voli životinje.